5.- 29. 5. 2021. / KIOSK
U srijedu, 5. svibnja izložbu pogledajte od 18:00 do 21:00, a ostalim radnim danima od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00. Izložba se gleda izvana.
Prvotna asocijacija na zečeve vuče svoje korijene iz pretkršćanske tradicije, a vezana je uz obilje i plodnost, no njihova je egzistencija u stvarnom svijetu izvan prirodnog okruženja često ugrožena i svedena na testne subjekte u svrhu istraživanja proizvoda biokemijske i kozmetičke industrije. Svake godine se na tisućama malih sisavaca provode eksperimenti, a zečevi su među životinjama koje se najviše koriste u tu svrhu iz praktičnih razloga: mali su i pitomi, lako je njima rukovati, relativno su jeftini za održavanje te se brzo razmnožavaju stvarajući tako nove ispitanike. Nastojeći izazvati i potaknuti željeni događaj, Ivana Mrčela stvara zečeve na mediapanu koje oslobađa kaveza. Oni prividno poskakuju po izložbenom prostoru, u iščekivanju otvorenih vrata koja im pruže slobodu od kontinuiranih patnji skučenih laboratorijskih kaveza. Zec u skoku ujedno je glavni logo programa i standarda Leaping Bunny, certifikata kojim tvrtke potvrđuju da njihovi laboratoriji ili dobavljači sastojaka ne koriste nova ispitivanja na životinjama u bilo kojoj fazi proizvoda. Upravo korištenje takvih proizvoda jedan je od načina na koji svaki pojedinac može doprinijeti smanjenju istraživanja na životinjama, zbog čega je uz zečeve postavljen i autoportret umjetnice koja tim činom poziva i druge na angažman. Iako realističnog prikaza, zečevi Ivane Mrčele neprirodne su intenzivne ružičaste boje koja implicira na zaigranost, radost, vitalnost, ali i fertilnost. Fluorescentno roza boja živahnih životinjica ujedno asocira na rezultate genetske modifikacije kojom su znanstvenici 2013. godine u Istanbulu uzgojili kuniće koji svijetle u mraku. Naše postupanje s manjim nemoćnim bićima na način koji im oduzima slobodu i stvara sustavnu dugotrajnu patnju znak je ljudske okrutnosti i bešćutnosti, a riječima Arthura Schopenhauera „univerzalno suosjećanje jedino je jamstvo morala“. (predgovor, Sara Mikelić)
Ivana Mrčela rođena je 1984. u Čakovcu. Nakon diplome na studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 2007. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, koju završava u rujnu 2012. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića. Iza nje je 11 samostalnih te 73 skupne izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2011. godine izabrana je među 27 najboljih studenata u Republici Hrvatskoj, čime je postala dobitnica Nacionalove “Top stipendije za top studente”. Za uspješan rad tijekom akademske godine 2009./2010. dobiva Pohvalnicu Akademije likovnih umjetnosti. Dobitnica je nekoliko internacionalnih nagrada na području grafike (2010. treće mjesto za grafičara profesionalca, IV. EX-YU konkursu za grafiku u Beogradu), nagrade “Ismet Mujezinović” za najboljeg umjetnika (2011. „Nagrada Ismet Mujezinović“, XIV INTERBIFEP, Tuzla), bila je među finalistima “Erste fragmenti“ 2012. godine. Na 7. Zagorskom likovnom salonu 2015. godine, dobitnica je jedne od tri jednokovrijedne nagrade. 2017. godine dobiva nagradu za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina na 52. zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti. 2018. na Sedmom hrvatskom biennalu ilustracije dobiva posebno priznanje. Iste godine Prvom otkupnom nagradom Zavičajnog muzeja Rovinja njezin rad postaje dijelom najveće zbirke suvremene umjetnosti u Istri. Članica je HDLU-a te ULUPUH-a. Živi u Zagrebu gdje i radi kao docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.
