Elementi: nebo vjetar

Dijana Mateša

***

 

cipele vežem za tragove na nebu

i neću da slušam znanstvenike

kažu da je nemoguće

čovjek da bude zrak

treba prvo umrijeti

rastaviti se na elemente

i onda kuda koji

viru voda

vatra

na vrata

i ne znam što ih onda smeta

cipela par

što ostavljaju tragove na nebu

umjesto kometa


***

 

vežeš li čvor

pa mašnu

ostavi mjesta

za kraj

 

ostavi konca

vune

svile

 

od tkanja svijeta

 

i objesi kuglicu

na bor

na bicikl

krov

 

uhu za vjetar


***

 

oči sam pospremila

u kutije od stakla

glatkih boja

u okrugle baršunaste jastučiće

naušnice u paru

ogrlice

topla tijela

od nogu sam se oprostila

uredno u koljenima

presavila

izgladila

izgledalo je pobožno

stopalo

okrenuto

prema nebu

trebalo bi ga uljepšati

za susret

gdje mi je

ruž

budući da sam zaboravila

samo kosu imam

da je pustim

da je pustim

 

vjetru

 

da je pustim

vjetru


luftmadrac pun daha

 

put je prekrižen travom

zatravljena cesta

bez smjera

a i čemu

smjer

kad je put prekrižen

i leluja travom

val bez smjera

kad je turist

živ

i luftmadrac  pun daha

plutajmo dakle

prekriženi sjenom

visokih

oblaka

 

turist živ

i luftmadrac pun daha


skijašica

 

ako ti kažem da sam skijašica

na valovima gina

i pjeni ubačenog leda

da sam kockastog oblika

da sam slamka

o kojoj se vješaš

 

ako ti kažem da sam struna

bez gitare bez ritma i reda

vješalica za gaće i grudnjak

da mirišem na vjetar

da me mrsi mijena

 

ako ti kažem da sam raščupana hijena

da zavijam i zla sam i njačem

 

ako to već budeš znao

ako samo budem nijema

 

gola bijela stijena