***
cipele vežem za tragove na nebu
i neću da slušam znanstvenike
kažu da je nemoguće
čovjek da bude zrak
treba prvo umrijeti
rastaviti se na elemente
i onda kuda koji
viru voda
vatra
na vrata
i ne znam što ih onda smeta
cipela par
što ostavljaju tragove na nebu
umjesto kometa
***
vežeš li čvor
pa mašnu
ostavi mjesta
za kraj
ostavi konca
vune
svile
od tkanja svijeta
i objesi kuglicu
na bor
na bicikl
krov
uhu za vjetar
***
oči sam pospremila
u kutije od stakla
glatkih boja
u okrugle baršunaste jastučiće
naušnice u paru
ogrlice
topla tijela
od nogu sam se oprostila
uredno u koljenima
presavila
izgladila
izgledalo je pobožno
stopalo
okrenuto
prema nebu
trebalo bi ga uljepšati
za susret
gdje mi je
ruž
budući da sam zaboravila
samo kosu imam
da je pustim
da je pustim
vjetru
da je pustim
vjetru
luftmadrac pun daha
put je prekrižen travom
zatravljena cesta
bez smjera
a i čemu
smjer
kad je put prekrižen
i leluja travom
val bez smjera
kad je turist
živ
i luftmadrac pun daha
plutajmo dakle
prekriženi sjenom
visokih
oblaka
turist živ
i luftmadrac pun daha
skijašica
ako ti kažem da sam skijašica
na valovima gina
i pjeni ubačenog leda
da sam kockastog oblika
da sam slamka
o kojoj se vješaš
ako ti kažem da sam struna
bez gitare bez ritma i reda
vješalica za gaće i grudnjak
da mirišem na vjetar
da me mrsi mijena
ako ti kažem da sam raščupana hijena
da zavijam i zla sam i njačem
ako to već budeš znao
ako samo budem nijema
gola bijela stijena