Otvorenje izložbe Djeca konceptualizma autora Vlade Marteka održat će se u petak, 17. listopada u Galeriji SC s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 30. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Istu večer, 17. listopada, službenom otvorenju prethodit će vodstvo po izložbi uz prisustvo autora u 18 sati, u sklopu manifestacije Reli po galerijama.
Umjetnost je Vlade Marteka, kako sam autor kaže – brbljava. Posjet njegovoj izložbi a da nam se ona ne “obrati” (riječima) zasad nije moguć. Rjeđe će se radovi sastojati od duljih tekstova, jer ova umjetnost ne prelazi u dokumentaciju, nego uspješno balansira na granici slike i riječi. Jezik se primjenjuje na sveden način, u obliku rečenica, parola, autoterminologije, riječi…, pa će stoga i naslovljavanje radova u slučaju ovoga umjetnika nerijetko biti podcrtavanje – na djelu već piše “Milost za sve umjetnike”, stoga čemu služi naslov? A tek legende na izložbi? One su ne samo semantičko podcrtavanje već i vizualno narušavanje samoga postava izložbe.
Marteku se, dakle, zbog same prirode njegovih radova naslovi već sami nametnu i baš stoga što nerijetko repetiraju već ispisanu misao, oni se s tom misli na neki način ponište. Naslov, iako je riječ o postkonceptualnoj lingvističkoj umjetnosti, postaje nevažan jer sve je već izrečeno samim djelom, odnosno naracija ne traži još naracije. Nije riječ o strateškom nazivanju radova, kao što je, recimo, bio slučaj kod umjetnika poput Magrittea ili Duchampa. Naslov djela, paradoksalno, ne prelazi ni u literarno, već zanjemljuje, dolazi na nulti stupanj.
Prostor u kojem pristup ipak jest strateški, a literarno se može slobodno iskazati jest onaj krovni – prostor naslovljavanja izložbe. On istodobno sjedinjuje sva izložena djela, a funkcionira i neovisno o njima. Sjetimo se samo jedne od recentnijih izložbi koja je nazvana Izreći sve kao Hamlet u predstavi (Galerija B2, Beograd, 2024.). Tim raskošnim, gotovo pa epskim naslovom Martek je na poetičan način naglasio “brbljavost”, odnosno fragmentarnu narativnost izložbe i cjelokupna njegova umjetnička djelovanja.
Ovdje u Galeriji SC susrećemo se s konceptom naslovljavanja izložbe koji se nadovezuje na onaj iz MMSU-a u Rijeci. Retrospektiva održana 2019. zvala se Izložba s više naslova, a u zagradi su stajala još tri naslova. Ovaj put se broj naslova povećava, iako je izložba manja te je koncept osmišljen upravo za prostor ove galerije. Martek naslovima, što se također razlikuje od pristupa u Rijeci, promatrača upućuje u iščitavanje izložbe, a oni se ujedno mogu tumačiti i kao legitiman rad. Neki se mogu primijeniti univerzalno, na svo Martekovo stvaralaštvo, ističući važnost pripreme i umjetnički smjer kojemu ono pripada (Priprema i Djeca konceptualizma). Naslovom Tečaj iz realnosti umjetnik naglašava stav da je umjetnost za njega mentalna stvar, i da je sama ideja realnija i istinitija od predmetnosti. Nulti stupanj odražava ideju gradacije utišavanja na izložbi kroz prekrivanje različitih radova i zapisa prozirnim celofanom, poluprozirnim pauspapirom i naposljetku neprozirnim papirom. Ne samo da sama djela nemaju nazive nego se i radovi prikazani na lesonitnim pločama utišavaju do (nulte) točke u kojoj se teško mogu naslutiti. Sada sam rad zanjemljuje, umjetnik dolazi do svojevrsnog minimalizma, odnosno do nepredmetne, apstraktne umjetnosti. Ovdje nije riječ o Bijelom na bijelom, nego o bijelom na bijelom – čist kvadrat papira poništava ispunjenu pozadinu papira (pričvršćenu na bijelu lesonitnu ploču, a koja je pričvršćena na bijeli, ciglasti zid galerije). Sadržaj se utišava, konceptualizam prelazi u apstrakciju i poriče riječ. Ističe se forma rada, njegova reljefnost i tekstura različitih materijala. Negirajući vlastiti rad, a na neki način i naslov Tečaj iz realnosti, izložbom na kojoj se ono mentalno prekriva umjetnik teži prema pročišćenju i meditativnosti. No pitanje je ima li umjetnik ovdje pomalo i ludički pristup, odnosno zašto ne bismo pretpostavili da se on vodi konceptom Platonova “carstva ideja”. “Papir nikada neće ukinuti crtež” jer crtež je ideja koja nikada ne može nastati, pa stoga ni nestati. (predgovor, Neva Lukić)
Biografija
Vlado Martek (Zagreb, 1951.) završio je Filozofski fakultet 1976. u Zagrebu. Javno djeluje od 1975. Do sada je održao 164 samostalne i 536 kolektivnih izložbi. Imao je 5 izložbi retrospektivnog karaktera. Objavio je 22 knjige poezije, eseja, meta-tekstova, fotografija; 28 sam-izdata; 7 grafičkih mapa; izveo 65 pjesničkih i političkih agitacija. Izveo 124 akcije, dao 67 intervjua i primio 10 nagrada.
