Izložba Boris Burić – ”Radno Vreme”

Galerija Loggia

Izložba pod nazivom ”Radno vreme” otvara se u srijedu, 24. rujna u 19:00 sati u splitskoj galeriji Loggia, a bit će otvorena do 10. listopada 2025. godine.

Kustos izložbe je Miroslav Karić, kustos Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

”Burić nije umjetnik određenog medija ili izraza – izrađivao je skulpture, crtao, fotografirao… igrao je i nogomet, koji je za njega čista umjetnost i refleksivni proces, bez kojih nema ni gola, ni dobrog driblinga na terenu. Ne zanima ga naširoko i nadugačko; zanima ga ekonomiziranje u izrazu, da „minimalnim sredstvima postigne maksimalni efekt”, da udari pravo u „sridu”, da vas svaka njegova akcija, gest, (ne)intencija žigne u području misli i dugo vas drži pod dojmom. 

Za Burića bismo mogli reći da su mu od bilo kojeg medija i forme draži situacija, efemerije, tijek događaja i iskustvo u koje vas uvode, recimo, potpuni mrak i miris baruta na otvaranju izložbe, višesatno silovito udaranje betonske kocke u zid gradske institucije, mimohod ispod masivnog drvenog stola u muzejskom zdanju, reklamni baner na fasadi secesijske palače s porukom da je broj policajaca i umjetnika u stalnom porastu. Ponekad će se latiti riječi, a ponekad će izvući neki objekt, poput kaldrme, koja će mu u nizu radova i akcija biti lajtmotiv za obračun sa „sustavima”; na nešto će se ironično zaletjeti, a na nešto će samo prešutjeti i slegnuti ramenima, dajući takvom minimalnom radnjom oštriji odgovor od bilo kakvog burnog negodovanja. 

Burić uvijek testira pažnju i izaziva misao (namjerno ne kažem provocira, jer to zna biti kratkog daha), baš kao i ovaj put, i to čini zato što bez toga za njega nema umjetničkog djela, nema ga barem u odnosu koji će ga najviše intrigirati, a tiče se onih s druge strane – šire publike ili umjetničke javnosti. Bitno mu je da nema ravnodušnih, da mu je ideja na nekoj razini proradila i žacnula nas, navikle na učtivu komunikaciju ispred umjetničkih djela, da nas je navela na razmišljanje, bez obzira na to jesmo li se s umjetnikom slagali ili mu duboko oponirali.”  (iz predgovora, Miroslav Karić)