(Ljiljana Matković-Vlašić: Sve moje mačke, Biakova, Zagreb, 2026.)
Ljiljana Matković-Vlašić dala je ovom knjigom prilog našoj animalistici, prikazujući ljepotu i dušu ovih još uvijek podcijenjenih, slojevitih bića, i to u kozmopolitskom empatičnom zanosu prema svim Božjim stvorenjima. Njezina mala oda mačkama zapravo je dnevnik druženja s njezinim kućnim ljubimcima, od djetinjstva do starosti, pitoma ispovijest puna simpatičnih digresija o tretiranju mačaka u mitovima, u povijesti i u umjetnosti. Štivo je pisano jednostavno, slikovito, mozaično, dinamično. U njemu osjećamo ne samo ljudski, nego i mačji jezik, plemenito divljaštvo i tajnoviti izraz ljubavi ove čudne životinje. Knjiga kao da „prede“, odiše mačjom enigmom. Autorici mačka nije samo unutarnji fenomen, nego i vanjski – dočarava njezin hod, kretnje, odnosno vidi je kao slikarica, a doživljava je kao pjesnikinja.
(Iz pogovora Lade Žigo Španić)
BILJEŠKA O AUTORICI
Ljiljana Matković-Vlašić rođena je u Zagrebu 1938. Diplomirala je romanistiku 1961. i magistrirala lingvistiku 1963. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1961. do 1963. izučava slikarstvo i kiparstvo u atelijeru Vilima Svečnjaka.
Kršćanska sadašnjost objavila je sljedeće njezine knjige: Traganje za blizinama, 1971., Žena i Crkva, 1973. (drugo dopunjeno izdanje objavio je Multigraf 2002.), Ti nisi sišao s križa, 1974. (drugo izdanje dopunjeno zbirkom Moj protivnik, 1995.), Sabrani dani, 1977., U zemlji živih, 1983., Laici u prvim ili zadnjim redovima, 1987., Budi bez svega, živote, 2015., Blago mirotvorcima – Glas vapijućeg u pustinji, 2018., Zašto sam slikala?, 2021. U izdanju Teovizije 1998. izlaze Velike žene Staroga zavjeta.
U proljeće 1992. pokreće s grupom suradnika časopis za kulturu mira i nenasilja Mirotvorni izazov koji uređuje do 1999.
Dobiva apostolski blagoslov pape Ivana Pavla II. 1994., Priznanje Kršćanskog akademskog kruga 2011. i Priznanje Udruge za vjersku slobodu 2014.
