U svečanom ambijentu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, četvrtak navečer protekao je u znaku vrhunske književnosti. Književnica Lora Tomaš proglašena je dobitnicom prestižne nagrade Fric za svoj hvaljeni roman „Papir tvoje kože” u izdanju naklade Hena com.
Odluku o pobjednici donio je stručni žiri pod predsjedanjem teatrologinje Nataše Govedić, u čijem su sastavu još bili molekularna biologinja Dragomira Majhen, povjesničarka umjetnosti Petra Vugrinec, teoretičar književnosti Tomislav Brlek, teolog Dalibor Milas te povjesničar Hrvoje Klasić. U snažnoj konkurenciji za priznanje koje nosi nadimak Miroslava Krleže, uz pobjedničko djelo, našlo se još pet iznimnih naslova: Hrvatska Mati Sandre Antolić, Uloga Josipa Broza u životu djeda Sulejmana Jasmina Agića, Knjiga o Almiru Adise Bašić, O čemu ne govorimo Slavenke Drakulić te Tako neka bude Roberta Međurečana.
Priznanje koje nadilazi granice
Nagrada Fric, koju su utemeljili 24sata i tjednik Express pod pokroviteljstvom Barcaffea, ove je godine dodijeljena deveti put. Kroz godine, ovo je priznanje preraslo u relevantan barometar književne vrijednosti u regiji, što potvrđuju i međunarodni uspjesi prethodnih laureata u europskim kulturnim centrima poput Pariza, Londona i Leipziga. Nagrada se dodjeljuje za fikcijsku prozu napisanu na štokavskom govornom području, ali premijerno objavljenu u Hrvatskoj, a pobjednici donosi mobilnu skulpturu i novčani iznos od 10.000 eura.
Organizatori ističu kako nagrada, noseći Krležino ime, nastavlja svjedočiti o kolektivnim iluzijama i moralnim lomovima našeg društva. Žiri je u svom obrazloženju o romanu Lore Tomaš istaknuo:
„Riječima autorice: “Razgovor s muškarcima je kao kad lastavica udari u prednje staklo kamiona koji juri autocestom, ne ostavivši za sobom raspukline, samo mementa od krvi i perja.” Spasiti se iz tih paroksizama, ostaviti trag koji komemorira i vlastite zamke i živote drugih žena, tijela koja su prije pripovjedačice živjela u istim krevetima, kuhinjama, vrtovima i strepila od istih muškaraca, sve je to pothvat koji zahtijeva otrežnjenje, gubitak iluzije, odlazak. U ovom romanu nasilje prema ženama nije aktivistički priručnik, nego vrtoglavo slojevit podtekst čitavog društva. Zato je mogućnost njegova bilježenja, baš kao i u djelu Arundhati Roy, čin kolektivne, a ne samo pojedinačne emancipacije”.
Književnost kao „drsko” prelaženje granica
Vidno ganuta, Lora Tomaš osvrnula se na dugogodišnji proces nastanka romana koji je započeo prije više od desetljeća u Indiji:
„Ovu knjigu smatram svojim debitantskim romanom, iako to formalno nije. Počela sam je pisati u Indiji još prije trinaest godina. Tad sam mislila da ću ući u dijalog sa starim ženskim putopisima: botaničarke, lovkinje na leptire, pustolovke. Znala da su ti tekstovi jedina ženska epika koju imamo, književni počeci ženskih putovanja – s time da su junakinje ujedno i bardkinje, jer žene, izgleda, uvijek rade dupli posao”.
Autorica je u svom obraćanju zaključila:
„Moje putospisateljice vjerovale su da se piše u hodu, na putu, da treba nastanjivati i druge geografije i druge živote. Slažem se. Mislim da je ovaj naš poziv zapravo velika privilegija i odgovornost, i da književnost, da bi to sve mogla, mora drsko prelaziti granice; književnost je medijatorica, mješanka i migrantica, a mi smo, kako sam nedavno pročitala u jednom prelijepom indijskom romanu, otamo kamo idemo”.
Impresivan niz laureata
Lora Tomaš ovim se priznanjem pridružila prestižnom društvu dosadašnjih dobitnika nagrade Fric, među kojima su Damir Karakaš, Jurica Pavičić, Darko Cvijetić, Marko Gregur, Damir Uzunović, Miljenko Jergović, Ivana Šojat i prošlogodišnji laureat Kristian Novak.
