S veseljem vas pozivamo u još jedan tečaj intuitivnog udaraljkanja ili, drugim riječima, tečaj glazbe upotrebom udaraljki.
Na njemu možete naučiti kako se muzikalno izraziti s osjećajem. Kako svirati slobodno, ali odgovorno i povezano s ostalim sviračima. Kako se „pustiti s lanca” i kako u tome podržati druge te, možda najvažnije od svega – kako svoj glazbeni izraz povesti upravo ondje gdje to želite, ali i gdje to doista i možete.
Srž glazbene vizije i potrebe Nine Orepića u slobodnom je, ali i odgovornom muzikalnom izrazu. U traženju i stvaranju groovea koji nam odgovara baš svima. U komunikaciji glazbom. U izrazu koji u jednom trenu može biti vlastito glazbeno igranje, “puštanje s lanca”, ludovanje zvukom i istraživanje vlastitih glazbenih potreba, apetita, žudnji i strasti, a već u drugom čvrsta, staložena i jasna podrška u tome istome nekom drugom. Izrazu koji može jednom biti repetitivan poput šamanskog ili indijanskog bubnjanja, drugi puta „eksperimentalan”, kaotičan, bez ikakvog ritma i tempa, a treći puta pak neki rock, d’n’b, reggae ili afro groove. Poslušajte na linkovima u nastavku kako nam to zvuči u praksi. I dalje je gotovo nevjerojatno što i potpuni početnici mogu postići zahvaljujući svojem talentu (mislim da ga imamo svi) i mojem inovativnom pristupu glazbenoj edukaciji.
Evo malo konkretnih podataka o tečaju:
Namijenjen je svima bez obzira na glazbeno (ne)iskustvo.
Mjesto održavanja je lijep i topao Mali Masters u Teniskom centru Maksimir, na pola puta između Kraša i Dubrave.
Termini su utorcima (9. 10. do 18. 12. – ukupno 11 termina) u večernjim satima, a svaki će trajati oko dva sata. Prvu polovicu svakog termina radimo jednostavne, zabavne i progresivne vježbe za meke glazbene vještine (opis u nastavku), a drugu polovicu vremena samo slobodno sviramo.
U tečaju se radi s malim grupama do osam ili najviše deset sudionika pa ako budu dvije, kao na proljeće, vaša će počinjati ili u 17:45 ili u 19 h, prema sljedećem rasporedu:
17:45 – početna grupa – vježbe
18:35 – početna – svirka
19:00 – uključuje se napredna, sviramo svi skupa
19:30 – pauza
19:35 – napredna grupa – vježbe
20:25 – napredna – svirka do 21:15
Imam za vas dovoljno bubnjeva – djembee, konge, dun-dunove i tarabuke, kao i razne druge udaraljke. No imate li svoj instrument, ponesite ga što češće.
Ako ste zainteresirani ali niste sigurni je li ovaj tečaj za vas i/ili hoću li vam odgovarati kao učitelj, dođite na besplatni individualni demonstracijsko-selekcijski termin koji se trudimo održati sa svakom osobom prije ulaska u moje grupne programe.
Javite se sa svojim prijavama ili bilo kakvim pitanjima na mail ninoorepic@gmail.com ili telefon 092 298 3908
Nino Orepić o tečaju:
Sve termine snimam profesionalnim audio snimačem i snimke šaljem svim polaznicima. Snimku nastupa polaznika proljetnog tečaja (da, tu su i početnici i da, ništa od toga nije naučeno napamet ni unaprijed ni u tom trenutku dogovoreno, samo se slušamo, osjećamo i sviramo:) možete poslušati ovdje, a neke kraće dijelove i putem linkova u nastavku.
Od svih snimaka nadraži mi je ovaj , iako netipičan, jer pokazuje što je sve moguće postići ovakvim pristupom glazbi. Snimljen je na intimnom druženju polaznika mojih zagrebačkih programa u sklopu radionice udaraljkanja na Seasplash festivalu.
Javite mi se sa svojim prijavama ili bilo kakvim pitanjima na mail ninoorepic@gmail.com ili telefon 092 298 3908. Molim vas da mi u svojoj prijavi navedete ukratko i svoje glazbeno iskustvo, ako ga imate. U to ulazi i ples, ritmika, pjevanje itd. Možete navesti i svoju motivaciju i bilo što drugo što mislite da bi mi moglo koristiti, a ja ću vam javiti sve ostale važne detalje o tečaju.
Veselim se novim glazbenim avanturama:)
Bonus:)
Na jedan termin doći će nam i moj partner u ovome radu, porinovac otprije 20 i više godina, a danas najviše intuitivni glazbenik Valent NT Wave Samardžija. Podijelit će s nama dio svojeg glazbenog iskustva, a onda ćemo iskušati kako nam je svirati uz njegovu gitaru.
Ovdje možete poslušati snimku završne produkcije ovogodišnjeg proljetnog tečaja u čijem nam se drugim dijelu isto tako bio pridružio.
Ako vam je sat vremena previše, poslušajte barem ovih pet minuta finala ili četiri i nešto minute jednog zanimljivog dijela bez gitare.
Na jedan drugi termin doći će i moj drugi partner Predrag Trkulja, graditelj glazbala koji u Zagrebu izrađuje i oslikava vrhunske keramičke tarabuke. Govorit će nam malo o važnosti odabira instrumenta te o njihovom održavanju i akustici.
Opis “mekih glazbenih vještina” na kojima ćemo raditi
Vježbe za udaraljkaše kojima se služim u svojoj glazbenoj edukaciji razvijam već sedam godina. Neke sam pokupio od svojih učitelja i modificirao ih, neke su proizvod vizije željenih rezultata, a neke su nastale potpuno same, „usput“ na mojim radionicama i tečajevima. Prvi sam puta s njima krenuo u želji da udaraljkašima ponudim nadopunu za one tečajeve djembea i drugih udaraljki na kojima se, zbog stavljanja težišta na učenje pojedinih ritmova, ne stigne značajnije baviti drugim važnim, „mekim“ elementima glazbe. Iskreno, veselilo me i da ću kasnije s tim glazbenicima moći još ljepše i slobodnije zasvirati. Glazbene vještine koje tako razvijam su slušanje (sebe i drugih), glazbena komunikacija, osjećaj za tempo, dinamika, improvizacija, slobodno (ali odgovorno) sviranje u skupini te traženje, stvaranje i igranje grooveom.
Slušanje
Čovjek je biće navike. Usredotočivši se u početku na raspored tonova i ruku u napamet naučenim dionicama, „brejkovima“ i solažama te na njihovo precizno izvođenje (da se ne bi “pogriješilo”), udaraljkašu često nije lako svirati, a ujedno imati pozornost na nečemu drugome. Recimo, na karakteru zvuka vlastitog bubnja i osjećajima koje on u sviraču proizvodi. Ili na tome što točno sviraju neki drugi svirači u skupini, kao i tom koliko im se sviđa zajednički glazbeni „rezultat“. Zbog toga mi je slušanje najvažniji element skupnog glazbenog izraza koji kao glavni okvir glazbenog odnosa aktiviram već prvom, iznimno jednostavnom, ali važnom vježbom. Tu vještinu kasnije dodatno razvijam i drugim progresivnim i zabavnim vježbama.
Tempo
Zapadnjačka se glazba baš ne snalazi bez čvrsto određena tempa. Njegova stega može katkad i popustiti, dopuštajući osobniju i izražajniju izvedbu, no to je obično rezervirano tek za one glazbenike koji su s metronomom, tempom, sviračkom tehnikom i notacijom već na „ti“. Narodi Afrike, jasno, nisu poznavali metronom. Tempo njihovih ritmova ovisi samo o osjećaju osobe koja ritam vodi. Ona ga zadaje „pozivom“, a isto će tako bilo kada ubrzati i usporiti prema vlastitu nahođenju. No njihov je život – od rođenja okružen prirodom, ritmom i udaraljkama – a time i odnos prema glazbi u velikoj mjeri (možda i u najvećoj mogućoj) povezan s vlastitom prirodom i prirodnim ritmovima. To je doista teško usporedivo s našim, civiliziranim odnosom prema životu, prirodi i glazbi (iako se baš glazbom možda tome možemo najviše primaknuti).
Kao neki kompromis (a i dobitno rješenje) u ovim vježbama metronom uvodim samo u jednom dijelu termina i to na početku tečaja sve više, a onda prema kraju opet sve manje. Zanimljivo mi je i znakovito koliko nekima isprva bude teško držati se metronoma… Čini mi se da većina nas sama od sebe nesvjesno ubrzava, pretpostavljam i zbog nestrpljenja kojim nas je ovaj užurban svijet u kojem živimo uvjetovao.
Dinamika
Dinamiku doživljavam kao izuzetno važan element glazbe, a meni je ona možda i najkorišteniji alat intuitivnog glazbenog izraza. Nažalost, primjećujem da joj se često ne pridaje zaslužena pozornost pa velik broj udaraljkaša čitavo vrijeme svira jednako glasno (odnosno jednako tiho). Uvođenje dinamike u glazbenu vještinu vidim kao velik korak na putu od pukog reproduciranja određenih sljedova različitih tonova ka istinskom muziciranju, sviranju, odnosno izražavanju i komuniciranju glazbom.
Improvizacija
Slobodno glazbeno izražavanje ne odnosi se samo na „solaže“. To može biti i samo još jedan dodatni ton u nekoj naučenoj dionici, odnosno ritmu. Ili u toj istoj dionici samo malo glasnije odsviran jedan udarac koji mijenja karakter cijeloga ritma. Ili pak malo unaprijed ili unatrag u tempu pomaknut (ili tiše/glasnije odsviran) samo jedan dio ritma, čime se dobivaju različiti „grooveovi“. Kada tako improviziram, zapravo sviram ono što mi izlazi ravno iz duše, iz nesvjesnog, iz tijela, mimo uma. Kroz ruke na opnu bubnja ispuštam svoje osjećaje, žudnje, nade, strahove… strast ili strogoću… spokoj ili veselje…
Sviranje u skupini
Dosadašnja iskustva govore mi da intuitivno sviranje, odnosno spontano, slobodno (ali odgovorno) glazbeno izražavanje u skupini olakšavaju upravo vježbe slušanja, dinamike, improvizacije i osjećaja za tempo. Gotovo isto kao i u nekom drugom obliku druženja (zajednička je razmjena osobnih izraza i dijeljenje iskustava sudionika), vidim da je za muziciranje u skupini važna i komunikacija koja se među sudionicima odvija na mnogo načina i razina, a ovim se vježbama olakšava i poboljšava dovodeći tako do boljeg povezivanja i većeg užitka.
Groove
Groove je valjda razumom najneopipljiviji element glazbe pa mi o njemu nije baš zahvalno i jednostavno izražavati se općenito. Zato ću pokušati iznijeti samo vlastito iskustvo i viziju. Za mene, groove je jednom riječju – glazba. A s više njih – groove mi je čipka koja i obrubljuje i prožima čvrstu osnovu tempa i potku ritma i daje im smisao i ljepotu. Zbog groovea sviram i slušam glazbu i plešem. U elektronskoj glazbi obično ga ne mogu naći, a doživljavam ga kada sviraju živi glazbenici, pogotovo oni koji svirku ne temelje na savršenom tempu i poznavanju skladbe nego na slušanju. Glazbenici koji su prisutni u sadašnjem trenutku i „grizu“ iz note u notu. Groove mi je onaj element glazbe zbog kojeg na plesnom podiju „oživim“ kada se u nekoj elektronskoj stvari pojavi glas ili pak instrument koji doista svira netko živ. Stvara mi osjećaj da glazba „kopa“, „melje“, „miluje“, „vrišti“, „jauče“, „smije se“, „škaklja me“ i nasmijava… Od gruva se ježim i izgubim u transu bez misli. Osjetim povezanost s onime tko ga stvara. A sam ga stvaram dinamikom, neočekivanim notama i frazama koje je gotovo nemoguće zapisati, „prljavim“ sviranjem, sviranjem malo ispred ili malo iza metronomskog (vremenskog) mjesta na kojem bi određena nota matematički „morala“ sjesti, i još tko zna čime…
Doživio sam više puta da neki glazbenici već na samom početku svojeg glazbenog puta groovaju kao ludi i ne znajući što čine. Beskrajno uživam svirati s njima i slušati ih, koliko god usput „griješili“, „posrtali“, „gubili se“… I prije i poslije toga neki od njih tvrde mi da oni „ne znaju“ svirati. Kao da je glazba samo do znanja i kao da glazbeno znanje jamči mogućnost doista muzikalnog izraza…
“Ne moramo znati korake da bismo zaplesali. A kad već plešemo, koga briga za korake…”
Produžetak:
U osnovnu glazbenu školu krenuo sam s devet godina, odnosno prije njih 38. Nakon što sam je završio još sam tri godine pohađao srednju, s udaraljkama kao glavnim predmetom. Već sam tada, s 14 godina, počeo svirati bubnjeve u autorskom jazz-rock bendu koji su osnovali danas cijenjeni jazz glazbenici Ivan Kapec i Josip Joe Pandur. Malo kasnije, s nekih 16 u velikoj dvorani Lisinskoga pratio sam kao solist na bongosima skupinu od 20-ak plesačica na godišnjoj smotri plesnih punktova Tihane Škrinjarić. U sljedeće tri godine sviram u jednom cover blues i jednom autorskom pop bendu. Dolazi rat i ulazim u nekoliko godina gotovo potpune sviračke pauze. Koliko mi glazba znači ponovo se prisjećam u noćima provedenima u šumi uz vatru, s prijateljima od kojih jedan, srećom, nosio i mali keramički bubnjić.
Prije 20-ak godina dobivam od brata na poklon konge i krećem ponovo redovitije svirati. Najviše uz reggae i dub dj-e te kao redovit gost u bendu RDK. Negdje oko 2010. krećem na radionice zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića gdje s dijelom polaznika osnivam afroudaraljkaški bend Kenkedenke koji uspješno svira sljedećih pet godina.
Uskoro ulazim u cover reggae bend Naturalna mistika u kojem sviram udaraljke uz legendarnog Borisa Leinera i sve redom velike hrvatske glazbenike poput Jasne Bilušić, Žana Jakopača, Igora Pavlicu i mnoge druge. To mi se iskustvo pokazalo ključnim za veliki napredak moje glazbene karijere i glazbenog samopouzdanja.
Jedan od meni najdražih glazbenih pothvata dvije su probe i koncert s 20-eročlanim orkestrom Mimika Maka Murtića u zagrebačkom Vipu.
Posljednjih šest godina surađujem sa Žanom Jakopačem (Šo!Mazgoon) – u Naturalnoj Mistici te kasnije duetu, triju i kvintetu, odnosno obnovljenim Šomazgunima.
Zahvaljujući suradnji s glazbenoimprovizacijskim pokretom Nomad Jam prošle godine još jednom nastupam u Lisinskom – ovoga puta u maloj dvorani – na događaju na kojem je 15-ak glazbenika (od kojih se mnogi ranije uopće nisu ni poznavali) na pozornici pružalo glazbenu podršku našoj velikoj saksofonistici Vesni Gorše.
Glazbenom edukacijom upotrebom udaraljki bavim se već sedam godina. Glavni mi je cilj rada s polaznicima grupnih i individualnih termina buđenje i jačanje u njima glazbenika improvizatora. Slobodnog – ali i odgovornog glazbenika. Intuitivnog i osjetljivog – ali i stabilnog i prilagodljivog. Spontanog i izražajnog – ali i glazbenika koji pruža jasnu, odlučnu i stabilnu podršku drugima u njihovu slobodnom izrazu. Na tom putu vježbamo važne “meke” glazbene vještine poput slušanja, glazbene komunikacije, pronalaženja vlastitog zvučnog mjesta u skupnoj svirci te korištenja dinamike i tempa kako bismo intuitivnim (slobodnim, ali odgovornim) muziranjem te stvaranjem različitih grooveova što bolje izrazili svoju vlastitu nutrinu te glazbeno istraživali i ostvarivali svoj vlastiti sadašnji trenutak.
Nino Orepić – glazbeni životopis
Sažetak:
- 38 godina glazbenog iskustva
- završena osnovna glazbena škola i tri razreda srednje (glavni predmet – udaraljke)
- nekoliko naprednih tečajeva zapadnoafričkih ritmova kod Nenada Kovačića
- sedam godina održavanja glazbene edukacije upotrebom udaraljka
- glavna preokupacija intuitivno, spontano, improvizacijsko, slobodno, ali odgovorno muziciranje u skupini
- Šomazguni, Naturalna Mistika, Kenkedenke, RDK, Mimika, Nomad Jam, Intubeat, Bass Culture, Jahstice Sound, Sjećanja lovca na lisice, Mrlja, Šoguni…
